U području rekreacije i sporta ova dva pojma označavaju načine na koji tijelo dobiva energiju za pokretanje u različitim tjelesnim aktivnostima. Budući da je u nekim aktivnostima prevladavajući način dobivanja energije anaeroban, a drugi aeroban, tako su i određene tjelesne aktivnosti dobile pridjev aerobne i anaerobne.

Hodanje, trčanje, biciklizam, plivanje, planinarenje i ostale aktivnosti su aerobne aktivnosti.

U ovoj vrsti aktivnosti energija za pokretanje mišića dobiva se u biokemijskim reakcijama u kojima se tvari iz hrane razgrađuju uz pomoć kisika. Prema tome, aerobna aktivnost odnosi se na prisutnost kisika. Takve vježbe su vremenski dugotrajnije (duže od 20 minuta), ali nižeg intenziteta. Hodanje, trčanje, biciklizam, plivanje, planinarenje i ostale aktivnosti su aerobne aktivnosti.

- energiju za pokretanje mišića dobivamo od tvari iz hrane uz pomoć kisika

- vježbanje je vremenski dugotrajnije (duže od 20minuta), ali nižeg intenziteta

- smanjujemo tjelesnu težinu (potkožno masno tkivo) jer dugotrajnost i niski intenzititet pojačano iskorištavaju masti iz tijela kao izvor energije

- smanjujemo razinu masnoća u krvi (trigliceridi, kolesterol)

- jačamo srce, krvne žile i pluća

- jačamo imunitet

- dobre su za psihičko rasterećenje i smanjenje stresa

- preporučiju se starijim osobama i rekreativcima, ali nezaobilazni su dio trenažnog procesa

- aktiviramo velike skupine mišića

- lagane su za izvođenje i treba ih redovito koristiti

Anaerobna tjelesna aktivnost

Tenis, squash, veslanje, brza trčanja do 1 500 m, kraća i brža trčanja u sportovima kao što su nogomet, rukomet…

Mišićne i druge stanice ponekad mogu stvoriti energiju iz hranjivih tvari, a da im u biokemijskim reakcijama nije potreban kisik. Otuda i naziv anaerobno. To se događa kad je tijelu potrebna energija odmah i sada, bez mogućnosti da se tijelo postepeno prilagodi na veći napor i da mu se dostave veće količine kisika. Osim energije, u tom procesu, nastaje i mliječna kiselina koja se odvodi iz mišića. Mliječna kiselina je jedan od ključnih faktora koji određuje koliko će anaerobna aktivnost moći trajati. Dok stvaranje mliječne kiseline premaši mogućnost njezinog odvođenja ona se počinje gomilati u mišićima i "zakiseljavati" okoliš mišićnih stanica te zbog tih uvjeta biokemijski procesi u mišićima obično ne mogu više na učinkovit način stvarati energiju. Zbog toga postepeno smanjujemo aktivnost i prekidamo. Nakon određenog vremena odmora ponovno možemo početi. Odlike anaerobnih aktivnosti su da su visokog intenziteta i kratkog trajanja (minute) te su između vježbi ili aktivnosti potrebni kratki odmori. Anaerobnim tjelesnim aktivnostima smatraju se tenis, squash, veslanje, brza trčanja do 1 500 m, kraća i brža trčanja u sportovima kao što su nogomet, rukomet...

- energiju za pokretanje mišića stvaramo bez pomoći kisika

- vježbanje je vremenski kraće (minute), ali višeg intenziteta

- povećavamo mišićnu snagu

- aktiviramo odrađenu skupinu mišića

- teže su za izvođenje, treba ih pravilno dozirati i poslije njih tijelo odmoriti

-i nakon treninga povećavaju aktivnost matabolizma

Zaključno ( a to će vas najviše zanimati :)), aerobne vježbe dižu kondiciju i tope masnoće, a anaerobne vježbe grade mišiće.

Treba napomenuti da nijedna tjelesna aktivnost nije isključivo aerobna ili anaerobna. Ovisno o intenzitetu dominira jedan ili drugi način dobivanja energije. Primjerice planinarenje se smatra aerobnom aktivnošću dok se hoda polako i dugo, ali kada se treba uhvatiti za kakvu žicu učvršćenu u stijeni i penjati, tada se pretvara u anaerobnu aktivnost. Utrka na 400 metara profesionalnom atletičaru je anaerobna aktivnost, a nekome tko lagano trči aerobna.