Nismo se niti okrenuli, a kraj još jedne školske godine prišuljao nam se neočekivanom brzinom. U vrtlog nenadanih izazova na početku smo godine uskočili zajedno i samo zajedničkim snagama savladali smo sve teškoće koje su nas putem pratile, uživajući u plodovima svoga truda koji je upravo ovu 2023./2024. školsku godinu učinio tako iznimnom.

Marljivi rad naših nastavnika preobrazio se u želju učenika da daju sve od sebe, iskoriste sve svoje talente i dokažu svojim primjerom da se trudom i upornošću mogu postići nevjerojatne stvari. Rekordan broj županijskih i državnih prvaka u znanju i sportu obilježio je obrazovni aspekt ove školske godine, na što smo neopisivo ponosni, a onaj dugi, odgojni i emotivni, davao nam je vjetar u leđa i snagu da ne zaboravimo zašto smo ovdje. Ove smo godine proslavili 30 godina naše škole i prisjetili se svih godina, učenika i zaposlenika koji su prošli ovim hodnicima i učinili našu školu onakvom kakva je danas. I na tome smo nemjerljivo zahvalni.

I dok se mi prisjećamo svih lijepih trenutaka ove školske godine, neki drugi mali ljudi slave kraj jednog važnog perioda svoga života i s nadom očekuju neki novi, nepoznati početak. Naši su osmaši na tradicionalan mokoški, ali uvijek svoj i originalan način proslavili svoj zadnji dan u ulozi osnovnoškolaca. Nakon tradicionalnog slikavanja, naši rozi, plavi, žuti i zeleni ispunili su školski hol pjesmom i slavljem koje smo ovjekovječili fotografijama. Suhoga se oka nije moglo pronaći ni među učenicma ni među njihovim profesorima, dok su se opraštali od dana provedenih zajedno.

I kako prigodno zaokružiti kraj, nego upravo riječima našeg bivšeg učenika Matka Saltarića, riječima sa samoga početka:

„Naše snažne i samosvjesne osobnosti, nagrada su trudu onih kojih se i danas u društvu često podcjenjuje. U nama je njihov pečat. Trag koji ne odnosi ni najveća plima. Zaslužni za naše „ja“, a podcijenjeni, baš kao i mi - mokošička djeca. Zahvaljujući njima, našoj mokošičkoj žilavosti i nastojanju da se uvijek dokazujemo kao vrijedni, postali smo, prije svega, ljudi. Djeca dubrovačke radne snage koja je život gradila u najvećoj dubrovačkoj betonskoj spavaonici. Drugima hladnoj, nama uvijek najtoplijoj. Zato, mokošički školarci, uživajte u svakom vašem trenutku dokazivanja, vašim boljim i lošijim danima u školi. Oni će zauvijek biti samo vaši. I nikad, ali baš nikad ne vjerujte nikome da vrijedite manje.“