U školi, kao i u životu, da bismo uspješno krenuli na novu knjigu potrebno je da prije svega mirni i ispunjeni zatvorimo prethodnu. I dok sjajne nove korice srednje škole dozivaju naše osmaše u neke nove avanture, oni su se, zajedno sa svojim razrednicima i učiteljicama, na sebi svojstven način oprostili od osam godina dugog spomenara naziva „Osnovna škola Mokošica“  - knjige koja im se ponekad činila nikad duža i nikad teža, a sada je zatvaraju s nostalgijom, želeći pročitati makar još koju stranicu. Autorsko je to djelo koje su osam godina neumorno pisali sa svojim prijateljima i profesorima prepuno dugih poglavlja o trudu, muci, tuzi, druženju, ljubavi i nikad ljepšoj dječjoj sreći.

U ponedjeljak su tako naši osmaši na svečanoj večeri dodjele svjedodžbi od naše ravnateljice Petre Đapić Caput primili posljednji list svoje knjige i uz veselje i pokoju suzu radosnicu, ali i onu drugu, proslavili kraj osnovne škole. Po jedan je predstavnik svakog razreda, u ime svojih prijatelja, ali i svoje osobno, održao kratak govor u kojem su se prisjetili lijepih trenutaka privedenih zajedno i zahvalili svim profesorima, a posebno našoj Ravnateljici i svojim učiteljicama Doris Saltarić, Ingi Brunsko, Zori Brnadi, Željki Pezo, i razrednicima Jadranki Sanković, Andrei Klečak, Ivanu Prci i Jasni Njavro na neumornoj ljubavi i brizi koju su im pružali sve ove godine.

A mi, vaši učitelji i vaša škola, zahvaljujemo vama. Što nam svakim novim danom i ponekad neočekivanim izazovima niste dali zaboraviti što znači i kako biti čovjek. Što ste u nama budili empatiju i podsjećali nas zašto smo za svoj životni put izabrali upravo ovaj poziv. I zato i mi pred vas postavljamo još jedan, posljednji izazov. Izazivamo vas da, kao i mi, u životu pronađete svoju strast. Da se osvijestite, ustanete, potrudite, učinite svoj i život ljudi oko sebe ljepšim i da nikad ne dopustite da teškoće života u vama ugase nadu u bolje sutra. Prihvatite pouke koje ćete naučiti u trenutcima u kojima ćete poželjeti odustati, pobjeći ili pomisliti da je mrak oko vas previše gust da biste pokušali pronaći svjetlo, jer upravo će vam snaga proizašla iz njih pomoći da se izgradite u ono najbitnije - dobre i iskrene ljude. A to, prije svih i svega, dugujte sami sebi.