...priča nam kaže da je sv. Nikola živio u davna vremena u šumi, pored jednog sela gdje su živjela i bogata i siromašna djeca. Bogata su bila jer su imala roditelje koji ih vole, dovoljno hrane i prijatelje. Ali nisu imala igračaka a ni obuće. Samo jedan par čizmica. Ipak su djeca vrijedno svaki dan čistila i pazila svoje čizmice, a na Nikolin imendan bi ih posebno lijepo ulaštila i stavila u prozor. A Nikola bi navečer prolazio i u svaki prozor u kome je bila lijepa čizmica stavio bi jednostavnu drvenu igračku koju je sam napravio. Ali, godine su prolazile i Nikola je bivao sve stariji. Više na svoj imendan nije mogao ići u selo i donositi igračke, a mame nisu htjele da im djeca budu tužna ako ujutro nađu praznu čizmicu. I zato je svaka mama u tom malom selu stavila u čizmicu ono što je našla u kući. Kako su bili siromašni, to su bile jabuke, orasi, bomboni zamotani u šarene papiriće. A djeca su se probudila i bila sretna jer su već imala dovoljno igračaka, a slatkiši su ih razveselili..

Rođen je u gradu Patari u Maloj Aziji, u pokrajini Liciji u 3. stoljeću. Imao je bogate roditelje koji dulje vrijeme nisu mogli imati djece pa su od Boga izmolili malog Nikolu koji je dobio ime po stricu biskupu u Miri. Nažalost, njegovi roditelji ubrzo umiru i Nikola ostaje sam.

 Postaje svećenik želeći širiti ljubav i dobrotu. Uskoro mu umire stric, biskup Mire, i svi misle da će ga Nikola naslijediti. No, on skroman i u strahu od te časti, odlazi u Palestinu gdje živi samačkim životom. Vraća se za nekoliko godina, upravo kad umire biskup, nasljednik njegova strica i Nikola postaje biskup. Od tada noći provodi u molitvi, a dane pomažući nevoljnima i šireći vjeru,  ljubav i dobrotu.

 Prema narodnom vjerovanju, činio je i čudesa. Poput Isusa smiruje uzburkano more i zato je zaštitnik mornara. Svojim blagoslovom ozdravlja dijete kojem je zapela riblja kost u grlu te ga nazivamo i zaštitnikom djece.

 U svom životu uvijek se borio protiv nepravde i za ljubav prema bližnjemu u kojem je prepoznavao Boga. Iscrpljen pokorom i poslovima umire 6. prosinca 327. godine te je pokopan u Miri, gdje se i danas nalazi sarkofag u kojem je nekad bilo položeno njegovo tijelo. Zbog turskih osvajanja tijelo mu je preneseno u talijanski grad Bari gdje se i danas nalaze njegove relikvije.

  Djeco, napišite i pošaljite svoje pismo svetom Nikoli! Slobodno mu recite koliko ste bili dobri i ove godine i kome ste sve pomagali. I, naravno, očistite svoje čizmice! Stavite ih u prozor!

A,vi, odrasli!

 Vrijeme je da pripremite darove za blagdansko jutro Svetog Nikole. Ne zaboravite i šibu! Ona samo simbolično govori da ne smijemo dozvoliti zlu da se "probudi", ali i da nam je uvijek stalo do djeteta, čak i kada se loše ponaša. Darovi za taj blagdan, po skromnosti i jednostavnosti, razlikuju se od darova za Božić. Tradicionalno bi to trebali biti uglavnom razni slatkiši: bomboni, čokoladice, orasi u ljusci, jabuka, naranča, smokva, olovke, šarene gumice ili neke druge sitnice koje će razveseliti malene.Naučimo djecu da se znaju veseliti i najmanjoj sitnici jer nema velikog i malog dara. Dar je sve što se da s ljubavlju.U ovim blagdanskim danima razgovarajte s djecom o siromaštvu i bogatstvu, davanju i primanju, igrama, igračkama, nagradama i kaznama ... Ispričajte priče o dobrim ljudima i dobrim djelima! Podsjetite ih kako u svijetu ima puno siromašnih i gladnih...

 Svima vama koji nosite ime Nikola, Nikolina, Niko, Nina, Nikica čestitamo imendan!