ADIO OSMAŠI!

Dragi naši osmaši,

prošlo je osam godina otkako ste prvi put sjeli u školske klupe – pomalo izgubljeni, znatiželjni i s dječjim snovima u očima. Danas pred nama stoje mladi ljudi, hrabri i spremni za nove korake, a mi, vaši učitelji, gledamo vas s ponosom, ljubavlju i tugom u srcu jer došao je trenutak rastanka.

Vaš put nije bio lagan. Bilo je dana kad su zadaci bili preteški, kad su vas riječi boljele, kad su se prijateljstva lomila… ali bilo je i dana kad se cijela škola smijala s vama, kad su srca kucala brže, kad ste pokazali koliko zapravo možete i koliko vrijedite.

Zajedno smo prošli kroz lekcije koje nisu bile samo iz knjiga. Naučili ste što znači biti podrška, kako se diže nakon pada, kako vjerovati u sebe i druge. A mi smo ponosni što smo bili uz vas na tom putu.

Teško nam je reći zbogom. U vašim klupama ostaje dio nas, naše riječi, naš smijeh, naše brige. Ali s još većom snagom šaljemo vam ljubav i vjeru u sve ono što tek dolazi. Jer pred vama je novo poglavlje – nepoznato, izazovno, ali s puno prilika da budete najbolja verzija sebe.

Zauvijek ćete biti dio nas. Sretno vam, dragi naši – volimo vas!