DOBROTA JE OSTVARENJE LJUBAVI
Prava dobrota ne govori mnogo, ne ističe se…. Što je ona dublja, to je sve tiša. Ne treba uvod, ne treba ni zaključak, jer riječi govore same za sebe…i zato vam HVALA!
„Pomoći drugome, pomoći potrebitom, to je nešto što oboje imamo u sebi. Tako smo odrasli, tako smo odgojeni i tako i danas u svojoj obitelji živimo. Tome kroz primjer učimo i svoju djecu i nadamo se da će ta poruka biti glasnija od onoga što često vide oko sebe. Nekoliko puta smo se i opekli u pomaganju, radilo se o nekome tko nije uistinu i iz pravih razloga trebao pomoć, ili su sredstva koja su dana za jednu svrhu potrošena na nešto drugo. Postali smo i tu oprezniji i odlučili smo pomoći samo onima za koje zbilja znamo da im je pomoć potrebna i da će biti usmjerena točno na ono što treba. Tim putem, nekako spontano, došli smo i do ideje za financiranje ekskurzije za jednog učenika. I naše dijete ove godine ide na ekskurziju i znamo koliko je to uzbuđenje. Puno toga pada u drugi plan, fokus se prebacuje na tu avanturu. U duhu toga, znajući da i naša djeca imaju puno bliskih prijatelja čije su obitelji u teškoj financijskoj situaciji, došli smo na ideju da nekome na taj način pomognemo. Mi smo, Bogu hvala, trenutno u situaciji gdje taj iznos možemo pokriti, a znamo da je nekome to nedostižno.
Odlučili smo da donacija bude anonimna, i to obostrano. Da onaj tko primi dar ne zna od koga je, a isto tako da ni mi ne znamo kome je pošao. U svemu tome ključna je bila pomoć razrednice. Obratili smo joj se s idejom i željom da nekome pomognemo, vjerujući da će ona puno bolje znati kome je pomoć u ovom vidu najpotrebnija. Učitelji, razrednici i ravnatelji sigurno puno bolje od nas znaju gdje usmjeriti to što želimo podijeliti. Kako sam napomenula, isključivo smo htjeli anonimnost i stoga na prvi spomen ovog razgovora, objave bilo čega nismo bili ‘za’. Ali budući smo dogovorili da će i ovaj dio ostati anoniman, rado smo se odazvali jer bismo htjeli dati ideju i drugima koji bi rado pomogli, ali možda nemaju ideju kako i ne znaju od kud krenuti“, objasnila je jedna mokoška mama put koji su ona i suprug odabrali.
„Isprva sam bila pomalo zbunjena jer nisam očekivala takvu gestu, ali vrlo brzo me obuzeo osjećaj topline i dubokog poštovanja prema tim roditeljima. Bila sam ganuta njihovom nesebičnošću i iskrenom željom da pomognu. Predivno mi je bilo vidjeti koliko naše obitelji osluškuju potrebe drugih. Kada su mi rekli da svake godine nastoje nekome pomoći, osjetila sam kolika je ljubav i briga utkana u njihove živote. Ova gesta podsjetila me na to koliko možemo utjecati jedni na druge i koliko je zajedništvo moćno. Njihova odluka da pruže ruku pomoći pravi je simbol ljubavi, dobrote i suosjećanja. Roditelji iz naše zajednice to zaista pokazuju svojim primjerom“, zadovoljno će razrednica.
