PONOS, EMOCIJE I ZAJEDNIŠTVO NA NEZABORAVNOJ TERENSKOJ NASTAVI
Naše putovanje u Vukovar započelo je u 5 sati ujutro kada smo pospani, ali odlično raspoloženi napunili dva velika autobusa na kat i krenuli prema istoku Lijepe Naše. U Vukovar smo stigli oko 18 sati. Put je bio dug i iscrpljujuć, svi smo bili jako umorni, ali uz dobro društvo, veselu atmosferu i pjesmu ništa nije teško. Došavši u Hostel Dubrovnik, smjestili smo se u spavaonice, večerali, malo se podružili i zajedno prokomentirali svoja mišljenja i očekivanja. Iako smo naizgled bili iscrpljeni, svi smo prije svega bili uzbuđeni i veseli, iščekivali smo sljedeći dan znajući da ćemo puno toga naučiti, posjetiti razna mjesta i vidjeti značajne spomenike.
Sljedeći dan počeo je punom parom. Za početak poslušali smo predavanje o Domovinskom ratu i Bitki za Vukovar. Predavač je bio sjajan i kroz zanimljivo izlaganje svi smo dobili priliku naučiti nešto novo. Nakon toga razgledali smo vojni kompleks unutar Memorijalnoga centra, gdje su nas dočekala dva vojna zapovjednika. U interaktivnom predavanju saznali smo puno toga o ratnim taktikama, oružju i, još važnije, strašnim posljedicama koje ono ima. Zatim smo posjetili Spomen-dom hrvatskih branitelja na Trpinjskoj cesti u blizini koje je svoj život položio Blago Zadro. Njegova bista trajni je spomen na hrabrost i žrtvu koju je podnio. U obližnjoj suvenirnici svi smo kupili neku sitnicu koja će nas uvijek podsjećati na Vukovar. Iz autobusa smo vidjeli razrušeni kompleks nekadašnjeg Borovo Commercea, kao i zgradu Veleprometa te Put spasa odnosno Kukuruzni put. Nakon potresnog videa iz razdoblja Domovinskog rata, poslušali smo još jedno predavanje. Posjet vukovarskoj bolnici za većinu je nas bio najemotivniji trenutak. Pogledavši potresan video i poslušavši predavanje, osvijestili smo ratne strahote, koje su između ostalog prolazili i naši vršnjaci.
Jedan od najiščekivanijih trenutaka terenske nastave bio je kviz u Školi mira. Našu školu predstavljali su učenici Katarina Fišer (8. a) i Mateo Matušić (8. d). U pozitivnom ozračju bodrili smo učenike svih sedam škola, ali smo ipak najradosniji bili kad su upravo Katarina i Mateo odnijeli pobjedu pokazavši zavidno znanje. Uslijedio je odlazak na Memorijalno groblje. Sabrani i u tišini prisjetili smo se svih koji su položili svoje živote u obrani Vukovara, kao i onih koji još nemaju svoje trajno počivalište. Jako emotivno mjesto, puno sjećanja na žrtve Vukovara. Posjet Ovčari također je bio težak. Dok smo gledali osobne predmete žrtava, razmišljali smo o tome koliko je života okrutno prekinuto kako bismo mi danas živjeli slobodno.
Poslijepodne je bilo rezervirano za vukovarski vodotoranj. Začas smo prešli 198 stepenica i ugledali prekrasnu panoramu Vukovara. Vodotoranj je bio idealno mjesto za fotografiranje s transparentima koje smo izradili za ovaj posjet. „Da vi niste hrabri bili, ne bi mi trobojnicu vili“ zavijorilo se s vrha vodotornja. Osjećaj ponosa sve nas je obuzeo na jednom od najvažnijih simbola Grada heroja. Uslijedilo je slobodno vrijeme za šetnju, razgledavanje i komentiranje svega što smo vidjeli i doživjeli.
Večer je lagano padala nad grad, ali naš program još nije bio gotov. Na kraju cijelog dana čekao nas je disko. Svi smo bili jako umorni, ali to nas nije spriječilo da se zabavimo i uživamo. Plesali smo i pjevali uz domoljubne i zabavne pjesme osjećajući ljepotu zajedništva. Sigurna sam da su se svi odlično proveli. Jutro je došlo brzo i već je trebalo pakirati kofere. Prije povratka u Dubrovnik obišli smo crkvu svetog Filipa i Jakova, Gradski muzej Vukovar u prekrasnom dvorcu Eltz te Muzej vučedolske kulture. Vratili smo se u Memorijalni centar na ručak, a zatim krenuli na dugačak put kući. Vrijeme je prolazilo dok smo dijelili dojmove i mišljenja. Svi smo bili jako pozitivni i sretni. U Dubrovnik smo stigli oko 1:30. Vukovar bih definitivno izdvojila kao jedan od najboljih, ali u isto vrijeme i najemotivnijih izleta. Svi smo bili složni, zajedno smo se družili i stvorili uspomene koje ćemo pamtiti zauvijek.
Autor: Iva Kukrika, 8. c
