2011-02-04 17:50:30
Sveti Vlaho - naš parac
 Sveti Vlaho zaštitnik je grada Dubrovnika i čašćen kao njegov parac (u dubrovačkomu govoru znači zagovornik). Mučenik sv. Vlaho na latinskom Sanctus Blasius rodio se u 3. st. u Sebasti u ondašnjoj Maloj Armeniji kojom je upravljao Rim, to je današnji grad Sivas u središnjoj Turskoj.
Bio je liječnik i veliki prijatelj bolesnih i siromašnih. Pred progonima se sakrio u neku pećinu. Ondje je blagoslivljao i liječio ranjene zvijeri, pa su one njemu dolazile i mazile se. Jednog dana Blaž je osjetio poziv da hrabro podnese mučeništvo te se vratio među kršćane. Kad je uhićen, za progona cara Licinija g. 308. već je bio biskup; osudiše ga na strašne muke- da mu se željeznim češljem raskida tijelo i baci u jezero. Prema legendi on je izronio iz jezera te hodao po vodi propovijedajući. Na kraju mu je odrubljena glava. Kao relikvija, njegova je glava donesena g. 972. u Dubrovnik koji sv. Blaža (Vlaha) štuje kao zaštitnika grada. Slavi se 3. veljače, a u crkvama se na taj dan dijeli blagoslov grla po zagovoru s. Vlaha. Taj se blagoslov temelji na predaji po kojoj je biskup Vlaho spasio dječaka kojem je u grlu zapela riblja kost........
Legenda o ukazanju sv. Vlaha
Preživjeli (nakon pada Avara i Slavena), a prestrašeni stanovnici početkom 6.st. potresom porušenog slavnog grada Epidauruma, prebjegli su na pustu hrid Laus, Raus, Rausinum, Rhagusinum, da tu nastave živjeti i raditi. Trebalo je puno odvažnosti i snage tu stati i ostati, jer su životni uvijeti bili krajnje nepovoljni s jedne strane brdo, šuma (dubrava), a s druge široko i uzburkano more. Puni samopouzdanja oni su se dali na posao i uskoro stvorili podnošljive uvijete za život. Uskoro se i na kopnu (prijeko) stvorila i malena slavenska zajednica i one su se uskoro zasipanjem morskog rukavca spojile i ojačale. Odmah nakon što je novo naselje počelo živjeti i razvijati se , pohlepni susjedi na nju su zavidno gledali kao na svog opasnog takmaca i htjeli su je svakako prisvojiti. Mlečani su se, prema legendi, na putu za Levant g. 972. usidrili u Gružu i pod Lokrumom s izlikom opskrbe hranom, a s pravom namjerom zauzeti Grad. Pomoć je pak stigla otkuda se nisu nadali, s neba!
Sveti Vlaho, prema legendi, javio se svećeniku Stojku, dok je ovaj noću molio u crkvi sv. Stjepana i naložio mu da obavijesti Senat o namjeri Mlečana i da se pripreme za obranu. Nakon što je namijera Mlečana bila osujećena, Dubrovčani su izabrali svetoga Vlaha svojim glavnim zaštitnikom (prije su to bili sv. Srđ-zato i brdo Srđ i Bak).
Na Pločama, istočnom ulazu u povijesnu jezgru Grada, uklesam je na kamenu natpis na latinskom jeziku: "Daleko vam kuća divljaci! Nikoga se ne boji ova tvrđava, koju grije dah svetoga starca."
Festa Svetoga Vlaha se od 1. rujna 2009. godine nalazi na UNESCO-voj listi nematerijalne baštine čovječanstva.
učenici pišu....
Živio sv. Vlaho!
pripremila: Ružica Gavrić
|