Osnovna škola Mokošica

UVODNA RIJEČ

                       Moramo poznavati književni jezik kako bismo se međusobno razumjeli, bez obzira iz kojeg dijela Hrvatske dolazimo, ali ne smijemo zaboraviti ni zavičajni govor. Na nastavi jezičnog izražavanja uočili smo, a sigurno i drugi profesori i učitelji hrvatskoga jezika, kako učenici ne poznaju dobro zavičajni govor i kako se „muče“ čitajući dubrovačke pisce i općenito dijalektnu književnost, a o naglasku da i ne govorimo. Poželjno je govoriti zavičajnim govorom kad si u svom kraju i tako čuvati jezik od zaborava.  Stoga smo ovaj rječnik zamislili tako da zajedno s učenicima jednostavno bilježimo dubrovačke riječi i njihovo značenje.

                       U dubrovačkom rječniku ima dosta posuđenica, ali ni to nije predmet našeg rada jer oko ove teme ima dosta prijepora. Mnoge riječi imaju dvije ili više inačica (zbog razlika u lokalnom izgovoru od mjesta do mjesta), a mi zapisujemo one koje su učenici čuli od svojih baka, djedova, susjeda..., a prenosile su se  „s koljena na koljeno“.

                       Kad govorimo o Dubrovačkom rječniku na našoj školskoj stranici, treba naglasiti da nam nije bio cilj baviti se korjenoslovljem (etimologijom). Da  bismo saznali kako su nastale pojedine riječi, morali bismo se vratiti u daleku prošlost, a naš cilj bio je zapisati „žive“ riječi, koje se rabe u dubrovačkom govoru, bez pretenzija da se bavimo znanošću. To ostavljamo jezikoslovcima.