I STANOVNICI MOKOŠICE SU LJUDI
Autor: Administrator , 11. 2. 2010.
Sigurna sam da volite avanturističke priče. Pa, evo, da vam i ja ispričam jednu. Kad se ujutro ustanem i kroz prozor vidim da vani pada kiša, mrak mi pada na oči. Zašto baš danaaas ?! Nabacim umiljati pogled i odem u smjeru tatine radne sobe: „Taticeeeeee ?“ Spušta novine i pogleda me, onako, ispod obrva. „Zašto ti danas ne bi svoju mezimicu odveo u školu ?“ pitam umiljato. Ponovo uzima novine i odgovara mi pomalo nezainteresirano: „A zašto moja mrvica ne bi malo prošetala? Imaš kišobran, a nisi od šećera. Kako druge curice idu u školu, one čiji očevi nemaju automobile?“ ....
Piše: Iris Lončarević 8.a
„Ali, taticee“, odgovaram pomalo uvrijeđeno, „zar želiš da se moje nove čizmice smoče već prvi dan?“ I evo ga, pogled kojem nikada ne može odoljeti. Eto nas u autu. Odredište-škola. Na ulazu u Mokošicu počinje prava avantura. Autobusna stanica je prepuna, ma ni glista se tuda ne bi provukla. Tata izgleda kao da je progutao limun. Viče i vrišti, svađa se s kišom dok ja na stražnjem sjedištu pjevušim, k'o da to nije moj posao.
Dolazimo do popločanog dijela. Tata otvara prozor i viče na djecu koja ne hodaju po popločanom dijelu, koji je za pješake, nego se provlače između automobila. Kiša više ne pada, sad lijeva, pljušti! Lice mog najdražeg tatice proijenilo je izgled, sada izgleda kao da je progutao staklenku ljutih feferona. Svađa se s gradskom vlasti i svima onima koji su odgovorni za uređenje naše Mokošice. Naime, oni su popločali onaj dio koji je i prije bio prohodan, a ono najvažnije ostavili-netaknuto. Dragi moji, gladnome prvo treba kruha pa onda kolača! Nemamo mi ništa protiv tog „nazovi“ šetalištem, trga i bilo čega što bi Mokošici dalo ljepše lice, ali to ne znači da naš auto treba upasti u bazen kad siđe sa šetališta. Jer upravo to se nalazi ispred nas, lokva veličine gruškog bazena.
Sad dolazimo do „najzanimljivijeg“ dijela. Ovo bi trebala biti dvosmjerna ulica, ali u ovim uvjetima, to je nemoguće. S obje strane parkirane su vojske automobila koje onemogućavaju prolaz u oba smjera. Tata je bijesan, o nekoj prednosti ovdje nema govora. Tu se ne zna tko pije, a tko plaća. Kiša pljušti, nastaju lokve u kojima bi se ljudi mogli kupati.
Prestajem pjevušiti. Pa ne želim da me tata izbaci iz auta na ovu kišurinu!. Sve više gubim nadu da ću u školu stići na vrijeme. Dobro, kad će to već netko riješiti? Čekat ćemo sljedeće izbore i nova, prazna obećanja.
Napokon smo došli do škole sa „samo“ 20 minuta kašnjenja. Otvaram vrata i-hop! Do koljena sam u vodi.
Za kraj, ponavljam: nemam ja ništa protiv šetališta, trga i slično. No, uzmite u obzir da se na kraju te, nazovi, ulice nalazi naša ulaznica za budućnost-ŠKOLA .
Mrežne stranice koje će Vam služiti:
osnovne.e-upisi.hr
Terminko.hr
U priloženom dokumentu pročitajte sve upute za upis u 1. razred školske godine 2024./2025.
