Osnovna škola Mokošica

Provesti par sati u Poreču značilo je prvenstveno upoznati se s njegovom povijesti počevši od slavne Eufrazijeve bazilike u kojoj su nas oduševili sačuvani pozlaćeni i biserni mozaici, sjajni kao na dan kada su nastali. Obišli smo ostatke antičkog Rima u 2000 godina staroj, kamenom opločanoj ulici Decumanus, na glavnom gradskom trgu Marafor i u ruševinama hramova Neptuna i Marsa po kojima je i poznat ovaj istarski dragulj.

Pola sata tihe vožnje od Poreča, stajemo poviše Limskog kanala. Iako ga mnogi često pogrešno nazivaju fjordom, Limski kanal zapravo je potopljeni krški kanjon. Nekoć je taj impozantni morski zaljev bio dolina kojom je tekla rijeka Pazinčica, ulijevajući se u more. Na vidikovcu zanimljivog naziva – Vidikovac, pazili smo svaki korak uspinjući se preko 50-ak skalina drvene konstrukcije namijenjene za maksimalno 10 ljudi, sa željom da zabilježimo božanstven krajolik (s, naravno, nama u kadru) kroz fotografije koje vam donosimo u velikoj galeriji.

Oni kojima je ostalo baterije na mobitelu, spremno su dočekali jedan od„najfotogeničnijih“ gradića Mediterana, Rovinj. Prvh 20-ak minuta proveli smo radeći upravo to, zabilježavali se za uspomenu u svakom mogućem kutu, na svakom mogućem mjestu, u svim mogućim položajima, a i tko bi nam zamjerio - lijepi ljudi, na lijepom mjestu. A kad smo se umjetnički ko kraja izdovoljili uputili smo se put Velog trga prema crkvi sv.Eufemije. U međuvremenu smo posjetili gradsku vijećnicu i protrčali ispod Balbijevog luka podignutog u 17.st. kao svojevrsni memorandum tadašnjem gradonačelniku Danielu Balbiju.

Pri kraju posjeta stižemo do barokne građevine venecijanskog stila i najvećeg spomenika u gradu, crkve sv. Eufemije. Naši nas vodiči, kao i tijekom cijelog putovanja, obasipaju mnoštvom zanimljivih informacija. Po legendi, kažu Pjero i Mirjana, 800. godine na plaži podno crkve pojavljuje se kameni sarkofag svete Eufemije te se 950. godine podiže nova crkva koja nakon nekoliko stoljeća trošenja i obnavljanja postaje ona koju smo posjetili danas. Prolaskom kroz grad svojim smo fotoaparatima za vas zabilježili brojne kulturne i arhitektonske poslastice.

Nakon zasluženog odmora i objeda na jednom seoskom gospodarstvu, krećemo put Motovuna, srednjovjekovnog gradića s čak 26 zaštićenih spomenika kulture koji se nalazi na 277 m visokom brežuljku u dolini rijeke Mirne. Nekolicina hrabrijih među nama, mahom naših sportaša, uputila se pješke prema vrhu, dok se ostatak nas ipak odlučio na manje napornu opciju gradskog autobusa. Cijeli gradić obišli smo u sat vremena,  uživali u pogledu, a potom se, već umorni, vratili u Novigrad.

Nakon večere, uslijedila je zabava u hotelskom disku, ali njezine detalje ćemo ipak lukavo ostaviti za sebe, jer...što se u disku dogodi, to u disku i ostaje.