Osnovna škola Mokošica

Razni čipsevi, bomboni, smokiji, žvakaće gume, čokolade i drugi slatkiši, ali i nekoliko sendviča našlo  se u našim torbama. Bili smo jako uzbuđeni. Svi smo se žurili  prema autobusnoj stanici da ne bismo zakasnili. Autobusi su već bili u naselju i učenici su  nakon nekog vremena ušli u njiih. U jednom su se smjestili 7.a i 7.b r., a u drugom 7.c i 7.d. Svi smo sjeli na svoja sjedala i polako krenuli. U autobusu, kako je bilo jako rano, nije bila neka atmosfera, samo su  pojedinci naglas pjevušili dok su ostali slušali glazbu na mobitelu i igrali igrice. Neki su pričali, neki jeli, a neki čak i spavali. Nije mi bilo jasno kako su mogli zaspati. Takva atmosfera bila je sve do Neuma gdje smo se odmorili. Trčali smo do pekare i prodavaonice. Naše profesorice pile su prvu jutarnju kavu, a mi smo u njihovoj blizini pričali. Uskoro smo se uputili dalje. Atmosfera je bila odlična. Pjevali smo skoro svi, bilo je super. To se pjevanje nastavilo sve do Vrgorca gdje smo posjetili rodnu kuću Tina Ujevića. Bila je to jedna velika kula.  O njoj  smo saznali mnoge zanimljivosti kao i o Tinu i  Vrgorcu. Nakon razgledavanja prizemlja, krenuli smo svi na prvi kat velikim drvenim stubama koje su škripale. Tu smo vidjeli Tinovu spavaću sobu, krevet na kojem je spavao, bio je jako tvrd, a ormar, koji je stajao pokraj kreveta, već je odavno prazan. Na iduća 3-4 kata gledali smo Tinove fotografije iz mladosti. Bile su  jako lijepe. Na posljednjem katu vidjeli smo Tinovu blagovaonu i posuđe iz kojeg je jeo. Poslije Tinove kuće nastavili smo vožnju do Sinja. Pjevali smo na sav glas. U Sinju nas je dočekao vodič Pjer s kojim smo pošli do crkve Gospe Sinjske. Njezina prelijepa reljefna vrata  prikazivala  su dolazak bosanskih Hrvata u Sinj. Ušli smo unutra,  razgledali crkvu koja je bila velika i prekrasno uređena, a potom krenuli prema autobusima kako bismo  što prije došli do onoga što smo najviše iščekivali - Splita. Tada smo svi počeli pjevati. Vozač nam je puštao glazbu i atmosfera je bila super. Nakon, nama kratke vožnje, stigli smo u Split. Prvo smo posjetili Poljud  na kojemu  smo napravili legendarne fotografije. Malo smo trčali po atletskoj stazi. Poljud je uistinu jako lijep. Pjer nam je sve pokazivao i o svemu rekao ponešto. Uputili smo se u šoping centar Merkator gdje smo ručali. Toplo predjelo bila je juha, glavno jelo meso i pomfrit, a dezert, pravo osvježenje, sladoled. Poslije ručka svi su potrčali u kupovinu. Svatko je  našao nešto za sebe. Krenuli smo prema Dioklecijanovoj palači o  kojoj nam je Pjer ispričao puno toga. Zaista je velika i lijepa.  Sva  je od starog kamena. Ima malene prozorčiće. Prošetali smo malo splitskim ulicama i vidjeli veliki kip Grgura Ninskog kojeg je izradio poznati kipar Ivan Meštrović. Zatim je slijedilo ponavljanje prošlogodišnje lekcije iz povijesti. Nakon toga morali smo se pozdraviti s Pjerom jer smo krenuli natrag za Dubrovnik. U autobusu  smo pokazivali jedni drugima  što smo kupili, a zatim je došlo ono najbolje. Pjevali smo što smo jače mogli. Opet smo stali u Neumu kako bismo  se odmorili. Tada nam je na pamet pala ideja da se svi sedmi razredi skupimo u krug i pjevamo. U tome smo uspjeli. To je bio najbolji dio izleta. Ipak došlo je vrijeme da se vratimo u autobuse. U autobusu je atmosfera bila na samom vrhuncu. Tada se najviše pjevalo i plesalo. Svi, ali doslovno svi, su pjevali. U Splitu je bilo odlično, a mislim da će iduće godine na ekskurziji biti jos bolje.

Nikolina Dundić,7.d